Osnovna škola Ivana Batelića Raša

Energičnu Adrianu Prosenjak, prepunu iskustva kao uspješnu  igračicu i trenericu upitali smo:

Opišite nam današnju prezentaciju rukometa?

Ovo je prezentacija muškog i ženskog kluba rukometa koji je osnovao Malu školu rukometa za djecu kako bi prezentirali rukomet kao jedan od najpopularnijih sportova kod nas, ne samo u Labinu, već i u Hrvatskoj. Običaj je odlaziti po školama i prezentirati, pokazivati te animirati i pozivati  mlade i djecu da se bave sportom. Uvijek se počinje isto: zagrijavanje u nekoj igri, npr. lovicom, zatim se malo dodaje lopta, pokazuje se kako se to radi u rukometu, i naravno na kraju šutira se na gol i igra se rukomet. Budući je vaša dvorana izrazito mala, nismo uspjeli prezentirati sve kao kad smo u dvorani labinske škole Matije Vlačića gdje postoji igralište za mini rukomet.

Što je važno za igranje rukometa?

Najprije treba imati dobru volju, biti redovit i dolaziti na treninge jer svaki sport je obaveza i ukoliko želimo biti dobri, ne treba odmah biti odličan, onda moramo imati volju za svakodnevnim treninzima, za igrom, za skakanjem, trčanjem i druženjem. To je ono najvažnije što bi sve vas mlade trebalo privući nekom sportu.

Bili ste uspješna igračica, osvojili mnogo nagrada, a kasnije ste nastavili kao trenerica, što vam je bilo lakše?

Lakše je biti igračica, jer u ekipi od četrnaest ili šesnaest ljudi dijelite istu sudbinu. Kad se pobijedi, svi se vesele, svi slave, a kad se  izgubi, malo su svi tužni, no zaboravi se vrlo brzo i nastavi trenirati. Jednostavno razmišljaš o onome što trenutno radiš. Mlad si , veseo, raspoložen i sve ti je lijepo.  Ja sam bila golmanica, vratarka i razmišljala sam kako ću najbolje obraniti u jednoj utakmici, a trener mora razmišljati o svemu i o igri i o svim igračima: jesu li zdravi, postižu li dobar uspjeh u školu, kako će netko igrati utakmicu, tko će igrati na kojem položaju, mora znati analizirati kvalitetno utakmicu,  i kada se gubi i dobiva, itd. mIslim da je puno  teže biti trener.

Prošli tjedan bio je Dan mobilnosti, recite nam zašto je važno kretati se i trenirati?

Mi, ljudi smo bića koja se moraju kretati, stoga je važno svakodnevno kretanje, a  pogotovo je važno baviti se  prirodnim oblicima kretanja poput hodanja, trčanja, skakanja, provlačenja, penjanja.  MLADI SE SVE MANJE BAVE KRETANJEM, a svakodnevno imate i  mnogo školskih aktivnosti koje su sjedilačke. Zatim dođete kući i nastavite sjediti  uz televizor, računalo, mobitel pri učenju, itd.

Mladi su premalo  aktivni i ne bave se fizičkom aktivnošću koja je izuzetno značajna zbog zdravlja, razvoja mišića te za kompletni razvoj motoričkih sposobnosti, a to drugim riječima znači da možemo biti fleksibilni, razgibljivi, brzi, okretni. Sve su to razlozi zašto bi se trebalo baviti sportom jer zdravo tijelo je manje podložno povredama i bolestima. Umjesto da zbog sjedilačkog načina života jednog dana posjećujemo  fizijatre i doktore, bavimo se sportom od malena, pogotovo bazičnim sportovima – atletikom, judom, plivanjem.

Mi ovdje danas prezentiramo  školu rukometa, a to je zapravo rukometna igraonica gdje treneri vode računa o razvoju motoričkih sposobnosti jednog djeteta. Zaključimo da je važno da se djeca bave sportom da budu zdravi članovi našeg društva.

Intervju vodile Fata Bećirović i Nika Hadžalić iz 7.r.