Osnovna škola Ivana Batelića Raša

Od gospodina Đulija saznali su mnoštvo crtica o igri iz njegovog djetinjstva, npr, kad bi čekali u redu za mlijeko, a kasnije kao odrastao uvijek su se okupljali prijatelji i igrali. Sada, kao umirovljenik igra u prostorijama društva umirovljenika navečer, a ponekad im se pridruže i žene sa kolačima. Inače, briškula i trešete su uvijek više igrali muškarci jer žene nisu imale vremena. Prisjetio se i  učitelja  iz  školskih dana te naglasio koliko se danas sve razlikuje. Na kraju je gospodin Josip Pino Knapić poklonio učenicima i školi  špil karata kako bi nastavili igrati ove zanimljive igre. Sat matematike održan je s ciljem povezivanja s kombinatorikom u matematici,  istraživanja,  valoriziranja  i  njegovanja  tradicije, običaja i povijesne baštine. 

U tjednu je i  novinarska  grupa razgovarala o briškuli i trešeti te je  potražila o nazivu karata i značenju. Saznali smo tako da je Briškula  talijanska kartaška igra udomaćena na hrvatskom priobalju i otocima. Igra se s talijanskim kartama, nazvanim trieštinkama kojih ima 40 u macu (špilu) u četiri boje: kope, špade, baštoni i dinari. Obično se igra u dvoje ili u četvero, odnosno po dva para ili rjeđe u šestero.

Presijecanjem snopa određuje se briškula, tj. adut, odnosno boja koja je jača od svih karata drugih boja. Svaki igrač dobije po tri karte. U pojedinoj boji poredak je po jačini: aš (as), trica, re (kralj), kaval (dama), fant (dečko) itd. Igrači bacaju po jednu kartu naizmjenično, dok svi ne bace, a zatim najjača strana pokupi bačene karte. Time je završila jedna "ruka" te partije. Nakon toga svaki igrač, počevši od pobjednika te ruke, "peška" (uzima) po jednu kartu s maca i započinje nova ruka, i tako dok se ne odigraju sve karte. Igru započinje igrač kojemu su prvom podijeljene karte. Bačena karta predstavlja zog u kojemu se igra ta ruka. Igrač s najjačom kartom te ruke, kupi karte, prvi uzima novu kartu s maca i započinje novu ruku. Prva bačena karta može se "ubiti":

1. jačom kartom istog zoga,

2. ili bilo kojom briškulom.

Punti ili bodovi karata: As se broji kao 11 punata (bodova), trica vrijedi 10 punata, a karte 2 i 4-7 zovu se "liše"  i ne donose punte. Kod ostalih zbrajaju se znamenke pa kralj vrijedi 4 punta, konj 3, a fant 2 punta. Prema originalnom pravilu, i karta 2 je nosila 10 punata. Ove zadnje 3 karte sa slikama, u igri se zbirno nazivaju – figure ili punti. Ima ukupno 120 punata, tako da partija može završiti i neriješeno, a za pobjedu je potrebno sakupiti 61 punat.

Igra se na 4 dobivene partije. Evidencija o pobjedama se vodi tako da se na papiru nacrta jedna okomita crta i preko nje 4 vodoravne crte. Za svaku pobjedu označava se crna točka na strani pobjednika. Ako jedna strana završi partiju sa 4 pobjede, u 4 odigrane partije – to se zove "češalj".

Specifičnost igre u parovima jest da je dopuštena komunikacija drugova unutar para za cijelo vrijeme igre osim zadnje ruke.

Igru u parovima obilježavaju  sporazumijevanje motima, tj. dogovorenim tajnim znakovima među suigračima.

Uobičajeni moti su:

– široko otvaranje usana nakratko – označava karika,

– nakratko napućiti usne – označava asa od briškule,

– namignuti ili usne na stranu – označava tricu od briškule

– podizanje obrva – označava kralja od briškule,

– podizanje jednog ramena – označava konja od briškule,

– pokazivanje vrha jezika – označava fanta od briškule,

– lagano udaranje prstom po svojim kartama -vlasnik ima malu briškulu.

Kada igrači peškaju zadnje karte s maca, daljnja komunikacija mora prestati. Međutim tada drug drugu pruža svoje karte, koje se pregledaju i zatim vrate, pa se u tišini odigra zadnja ruka te partije, nakon čega se pristupi brojenju dobijenih punata i proglašavanju pobjednika te partije. Postoji varijanta da obje strane imaju po 60 punata, tada igrač koji je miješao tu ruku ponovno miješa i dijeli karte a partija se kaže da je ostala bez pobjednika ili po šezdeset.

Trešete

Igra Trešete (od talijanskog izvornika Tressette, Tresette) je također talijanska kartaška igra udomaćena na hrvatskom priobalju i otocima. Iznimno je popularna i lako se uči.

Najčešće se igra s tršćanskim kartama (tal. Carte Triestine). Ima 40 karata u jednom "macu" (špilu). Po istim osnovnim pravilima igra se trešete sa akužanjem (obično do 41 punta) i bez akužanja (obično do 31 punta). Klasičnu Trešetu igraju četiri igrača, u parovima dva protiv dva. Može se igrati i u dvoje.

Postoje različite varijacije igre i pravila ovisno o kraju gdje se igra.

Sadržaj

Miješanje i dijeljenje karata

Svi igrači naizmjenično, po redu, miješaju i dijele karte. Pravilno je dijeliti karte u smjeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu. Nakon miješanja karata, prethodni djelitelj prediže karte ili "tuče" (udara rukom po macu).

Ako su karte predignute, djelitelj dijeli po 5 karata svakom igraču naizmjenično, ukupno 10 karata svakome.

Ako su karte tučene (nisu predignute), djelitelj (ovisno o lokalnom običaju) bira hoće li dijeliti po 5 ili 10 karata svakom igraču.

Pravila igre

Postoje 4 boje: kupe (kope), bate (baštone), špade i dinare. Unutar svakog zoga postoje karte od broja 1-7 i od 11-13. Unutar jednog zoga, najjača je trica (3), pa duja (2), as (1), kralj (13), konj (12), fanat (11) i dalje od sedmice (7) prema četvorki (4).

Kada četiri igrača igraju u parovima, svaki igrač dobije deset karata. Kako igrači dolaze na red, a prije nego što odigraju kartu, mogu zvati akužu. Igrači bacaju po jednu kartu naizmjenično, dok svi ne bace, a zatim najjača strana pokupi bačene karte. Time je završila jedna "ruka" te partije. Sljedeću ruku započinje igrač koji je "uzeo" prethodnu ruku najačom kartom.

Kada igraju dva igrača, 20 karata okrenutih prema stolu ostaje u macu. Nakon svake ruke svaki igrač, počevši od pobjednika te ruke, "peška" (uzima) po jednu kartu s maca i započinje nova ruka, i tako dok se ne odigraju sve karte. Dobivena karta pokazuje se protivniku. Igru započinje igrač kojemu su prvom podijeljene karte. Bačena karta predstavlja zog u kojemu se igra ta ruka, te su igrači dužni odgovarati, odnosno baciti kartu iz istog zoga, ukoliko je imaju. Igrač s najjačom kartom u zogu u kojem se igra ta ruka, kupi karte, prvi uzima novu kartu s maca i započinje novu ruku. Prva bačena karta može se "ubiti" samo jačom kartom istog zoga.

Specifičnost igre u parovima je ta da komunikacija nije dopuštena za cijelo vrijeme igre, osim 2 unaprijed dogovorena znaka. To su tučem (busso, piko) i strišo. Ova dva znaka smije pokazati (reći) samo onaj igrač koji prvi baca kartu tu ruku. Komunikacija se tijekom igre odvija tako da igrači prate što protivnici i njihov partner bacaju, posebno u "škarat" (kada nemaju za odgovarati u istoj boji pa su prisiljeni bacati karte drugih boja). Na temelju bačenih karata i odvijanja igre procjenjuju u kojoj je boji jak njihov partner, odnosno protivnik.

• tučem znači "ubij najjačom kartom (tog zoga, očito) i vrati u isti zog". Koristi se kada prvi igrač ima dva od tri aduta (as, duja, trica) te on s tim "pita" suigrača je li u njega treći. Igrač tuče i kada ima samo jednu jaku kartu u nekoj boji, ali može razviti igru ako mu padnu druge jake karte. Tuče se i pri kraju partije, kada igrač zna u kojoj je boji jak njegov partner, ali ne može mu doći u tu boju pa ga traži da baci punte kako ne bi propali.

• strišo ima više značenja. U laičkoj varijanti znači "koji zog hoćeš da ti vratim? tj. u kojem zogu si jak?", no niti jedan iole ozbiljan igrač strišo ne upotrebljava u ovu svrhu jer time gubi jednu "franjku" (sigurnu) kartu. Strišo u ozbiljnoj igri može značiti "doći ću ti", odnosno igrač koji baca time govori partneru da zna gdje je jak i da će mu kada izigra svoje karte doći u njegovu boju. Također, strišo govori igrač kada ne želi da partner uzme njegovu kartu. U tom slučaju partner treba baciti što manju kartu kao znak da ima najjaču kartu u toj boji i da želi da se ta boja opet odigra.

Brojanje punata

Tri bele čine 1 punat. As se broji kao 1 punat (bod), trica i dvica vrijedi 1 belu, a karte 4-7 zovu se "lišine" ili "škart" i ne donose punte. Kralj, konj i fanat vrijedi 1 belu. U kartama ima 10 i ⅔ punata i jedan nevidljivi punat ultima što znači da u igri ima ukupno 11 punata, pri čemu zadnji punat ultimu dobije igrač koji nosi zadnju ruku.

Igra se na do 31 punat (bez akužavanja) ili do 41 punat (s akužanjem).

Rezultati koji se mogu dobiti prebrojavanjem punata su:

• 0 - 11 ovisno tko dobije može biti i 11 - 0 (ova pobjeda se često u nekim krajevima naziva i kapot)
• 1 - 10 = 10 - 1
• 2 - 9 = 9 - 2
• 3 - 8 = 8 - 3
• 4 - 7 = 7 - 4
• 5 - 6 = 6 - 5

Akužavanje

As, trica i duja istog zoga predstavljaju napolitanu i nose 3 punta. Pored toga 3 ili 4 punta nose 3 ili 4 ista asa, dvice ili trice (npr.: 3 asa). Obično se akuža prije nego što igrač baci prvu kartu, kad je njega red igrati (u prvoj ruci), dok postoji i varijanta u kojoj je dozvoljeno akužanje tijekom cijele igre (u pravilu također kad je igrača red bacit kartu, prije nego je baci). Minimalno što jedan igrač može akužati je 3 punta:

• 3 trice ili
• 3 duje ili
• 3 asa.

Maksimalno što jedan igrač može akužati iz jedne ruke od 10 karata je 19 punata u različitim kombinacijama trica, duja i aseva, kao na primjer:

• 4 trice = 4 punta akuže (4 karte), plus
• 3 duje = 3 punta akuže (3 karte), plus
• 3 asa = 3 punta akuže (3 karte, ukupno 10 karata), plus
  • napolitana po prvom zogu = 3 punta akuže, plus
  • napolitana po drugom zogu = 3 punta akuže, plus
  • napolitana po trećem zogu = 3 punta akuže.

Ukupno 19 punata; 10 punata iz karata trica, duja i aseva te 9 iz napolitana, spojeva trica, duja i aseva. Vjerojatnost dobijanja ove kombinacije karata je vrlo mala ali moguća.

Varanje

Najčešća varanja u trešeti su lažna akuža, koja izađe na vidjelo kad drugi igrač dobije kartu koju je netko akužao, i neodgovaranje, kada netko ne odigra kartu u zogu u kojem se igra ruka, a poslije odigra taj zog iako nije predigao kartu u tom zogu, te namještanje prilikom dijeljenja. Varanje se kažnjava tako da se drugi igrač (ili par) "nagradi" s 11 punata. Također pod varanjem se smatra svaka verbalna i u pojedinim slučajevima gestikularna komunikacija koja nije sadržana u tri znaka zvanja za igru (tučem, strišo i batim). Kazna za varanje je uvijek ista, protivničkom igraču ili ekipi piše se 11 punata.

Trešeta u troje ili u inačici „u ko manje“ tj, Chi fa meno.

Osobitosti igre

Partije strastvenih igrača, ponekad se igraju za piće, "marendu", "kilo pečenoga"... u nekim slučajevima partije karata imaju poseban emotivan naboj, a često su začinjene prigodnim "beštimanjima" (psovkama) i gestikuliranjem u skladu s mediteranskim temperamentom, ali uvijek u granicama pristojnosti i bez osobnih uvreda.

Tajne dobre igre sastoje se u pamćenju prethodno odigranih karata, zbrajanju i pamćenju već dobijenih punata i savršenoj koncentraciji na igru.

Novinarska grupa