preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivana Batelića Raša

 > Naslovnica
Vijesti

O boćanju iz kuta iskusnog gospodina Itala Rajkovića

Autor: Administrator , 7. 2. 2018.

Stigao nam je na zadnji  kat preskakivajući po dvije stepenice poput mladića. Nije se ni malo zapuhao što pokazuje njegovu kondiciju nakon dugogodišnjeg bavljenja sportom. Energičan, pun priča samozatajno je ušao u knjižnicu, džepova punih sjećanja – fotografija s boćališta. Svega se sjeća s lakoćom. Gospodin Italo Rajković, dugogodišnji boćar i dobitnik Priznanja Općine Raša za dugogodišnji rad i doprinos lokalnoj zajednici u boćanju. Svašta smo ga pitali, a on nam je strpljivo odgovarao. Sjeo je među nas i odmah se krenuo družiti. Rado smo mu postavljali pitanja potaknuti našim ovogodišnjim projektom Raške sportske kartuline.

  1. Koliko godina već živite u Raši?

                Živim u Raši od svoje 3. godine. Naša kuća je bila na Bršici pa smo se doselili u Rašu. Imam godina koliko i Raša.

  1. Čime ste se sve bavili dok niste išli u mirovinu?

Radio sam u DVD Raša, često je gorjelo ljeti pa smo gasili svuda okolo. Dobio sam i  medalju od DVD za požrtvovanost - Srebrni plamen. Petnaest godina radio sam na pruzi Raša - Bršica, vozio sam lokomotivu s vagonima ugljena, radio sam u rudniku te kad je 1969. godine,  rudnik zatvoren, svi smo se prekvalificirali, a ja sam zaposlen u Puli u Uljaniku i tu ostao 11 godina.  Bilo je teško putovati na posao pa sam nakon što sam dobio djecu, tražio posao u Prvomajskoj, od 1977. godine.

Ostale odgovore pročitajte u VIŠE.

Nastavak:

3. Kada i kako ste se počeli baviti boćanjem?

Boćanjem sam se počeo baviti od malena, već kao mladić dolazio sam na igralište ispred RKUD-A i gledao starije kako boćaju. Sjećam se, tu su igrali stariji,  Lazarić, Bubić, Miletić,… te sam uskakao u igru kada bi mi se pružila prilika to jest netko od starijih igrača ne bi došao. Tek 1962./1963. sam počeo igrati ozbiljnije.

 

4. Jeste li imali ekipu sa kojom ste boćali? Koliko vas je bilo, koga se sjećate najviše? Gdje ste boćali?

Bili smo četvorica, bili smo uvijek ista ekipa u početku. Igralo se drugačije nego danas. Družili smo se i cijeli život uz rad, nakon posla igrali na boće, odlazili na turnire vikendima. Sjećam se mojih kolega Brezac, Domijanić, Radić, Pifar, Miletić, poslije smo igrali u sedam. Voljeli smo i kartati, igrati briškulu i trišete. Tu sam išao i u vašu školu, evo donio sam svjedodžbe 5. i 6. razreda, vidite bio sam dobar. U 7. razredu išao sam raditi. Učiteljica je pitala za mene, a prijatelji su rekli da sam otišao na prugu. Nasmijala se i rekla neka je, stalno je gledao te vagone kroz prozor.

 

5. Jesu li boće, kada ste vi počeli, bile kao danas, ili su bile drvene?

U početku sam igrao s drvenim ili plastičnim boćama, a tek poslije su uveli ovakve kao danas. Bile su teže ove drvene od današnjih.

6. Jeste li putovali na turnire, kojeg se najviše sjećate?

Da, naravno, igrali bismo po cijele vikende od jutra do večeri, sada su turniri drugačije organizirani; igrala je ekipa od sedam, a po novom više. Igrali smo za Prvu A ligu. Odlazili smo po cijeloj Istri, u Selinu, u Kršan, u Žminj, Pazin, poslije i Labin. Sjećam se u Selini bismo igrali do noći, a poslije se družili, pjevali uz harmoniku. Bilo nam je jako lijepo. Danas je sve drugačije.

 

7. Imate li puno medalja i pehara? Gdje ih držite i koliko vam znače?

Čujte, puno sam igrao pa sam dobivao i puno medalja, pehara. Sve imam to kod kuće, neke pehare držim na komodi. Ponekad smo dobivali nagrade sponzora većih tvornica poput šteka duhana ili boca vina, itd. Uvijek bih sve podijelio s mojim prijateljima. Ponekad smo dobivali novčane nagrade. Sjećam se kad sam za prvo mjesto dobio nagradu u visini mjesečne plaće. To je bila fešta! Evo, donio sam fotografije. Posebno mi je drag turnir Aršijani vajk skupa koji se igra u Raši početkom srpnja kada se okupe svi boćari i odazovu se i prijatelji boćari koji žive u Americi.  Pogledajte, prije smo svi imali istu odjeću, za koju smo novac skupili sami i sve smo si plaćali.

 

8. Nedavno ste dobili Priznanje za životno djelo od kluba i Zahvalu Općine Raša povodom 80. obljetnice. Jeste li ponosni? Kako je to izgledalo, ispričajte nam malo.

Jako sam se iznenadio kada su me pozvali i obavijestili me da sam izabran za Priznanje. Bio sam jako počašćen i ponosan. Drago mije bilo primit takvo priznanje, a i od kluba. Puno sam godina održavao boćalište, trebalo je prije igre, svaki put pripremiti đog, srediti granice, itd.  jer nije bio uređen kao danas. Danas se lakše odžava.

 

9. Jeste li još aktivan boćar ili sada samo aktivno pratite, jesu li možda vaši sinovi zavoljeli uz vas?

Vajk! Ne igram baš kao prije svaki dan ali još uvijek rado boćan. Malo je još starejeh. Dosta hi je umrlo. Moji sinovi vole boće ali jedan više igra i obožava, a drugi manje.

 

10. Prema vašem mišljenju, što biste današnjoj omladini preporučili zašto je to takav gušt?

Boćanje se danas jako razlikuje od prije, kada sam ja bio mladić. Prije je to više bilo druženje, a danas je sve ozbiljnije, pravila su detaljnija, suci stroži ali je  boćanje zdravo jer si uvijek vani, družite se i zabavljate, putujete, šetate, igrate i najvažnije nema ozljeda ili minimalno. Svima bih preporučio.

Intervjuirali učenici Novinarske grupe








Tražilica
 
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

 
Korisni linkovi

OBRAZOVANJEsmiley

 
Korisni linkovi


 
E-dnevnik
 
Brojač posjeta
Ispis statistike od 5. 9. 2017.

Ukupno: 146729
Ovaj mjesec: 2543
Ovaj tjedan: 479
Danas: 72
 
 > Naslovnica
CMS za škole logo
Osnovna škola Ivana Batelića Raša / Ulica Ivana Batelića br. 1, HR-52223 Raša / os-ibatelica-rasa.skole.hr / ured@os-ibatelica-rasa.skole.hr
preskoči na navigaciju